subota, 31. ožujka 2018.

BAKŠIŠ




Nisam tražila puno od života, ali nisam htjela ni prositi od njega, kupovala sam ga kao i sve oko sebe i pitala se da li će me ikada iko voljeti zbog mene, male dobre šašave bez ordenja.
Platila sam troduplo ceh za svaki korak i ostavila bakšiš svaki put, red je. Skupljala sam sve svoje sreće i tuge i mirila ih, učila ih saburati. Kad god se na komade raspem, skupim se i zalijepim nadom. Upravo sam se zalijepila i spakovala u ormar. Tu sam lutka od porculana sa velikim staklenim očima, u svojoj tišini.

Dotjeram se i izađem navečer na terasu, lijepa sam noći, svira mi tranvaj na šinama, mirišem vjetru, zaplačem i pričam nebu ispod kojeg bar dišemo zajedno! Navikavam se na sebe, družimo se ona stara i nova ja i već nam dobro ide. Popijemo koktel od koje kapi suza, kapi njega, kapi čežnje, kapi sjećanja i kapi snova koji me tako opijenu ušuškaju u pernati jorgan i bace u polje ruža zbog kojih sam se radovala jutru. Sad me budi nada kao knedla u grlu zapela, suzom je protjeram i progutam, moram, obećala sam ovoj novoj JA!

A trebala sam samo jednu ruku da me spusti sa oblaka nakon svih letova, da mi da krila kada padam i ne da na dno, da naslonim glavu i šutim u zlatnoj sredini, u njegovom srcu zbog kojeg bih se svih letova odrekla. Nije mi trebao zaštitnik, trebao mi je samo neko ko će ponosno koračati uz mene, a ja troudplo uzvratiti i ponosna na njega biti. Za sreću tako malo, za sudbinu previše.

Možda me taj ostavljeni bakšiš izvuče iz ormara, lijepu staklenu lutku prstenom vjetar vjeri, a terasu pučinom proširi i našom pjesmom uzburka, ko zna!
Mr. Emina Vukičević

ponedjeljak, 5. ožujka 2018.

ŽENA



Žena je i anđeo al' i đavo,i nasmijana al' i zmija ispod kamena, i topla kao žal al' i stijena, i odana al' i prodana, i tolerantna al' i ljubomorna, i prijatelj al' i prevara, i lagan povjetarac koji ti daje slobodu al' i omču oko vrata stavlja, i pegla košulje za raj al' i odjelo za Alkatraz, i vesela al' i smrt na vratima, i vaša zvijezda vodilja, al' i vaš tresak na zemlju, i vaš ponos al' i vaš poraz.
Žena je samo ono što svojim postupcima budite u njoj!
Birajte!


BIRAJ ME OPET ZA PLES

Odlučimo se za ljubav i ona nam se i dogodi. Kako je sačuvati?

- Poštovanjem, uvažavanjem, iskrenošću i stalnom komunikacijom, otvorenim razgovorom u manje lijepim trenucima, pohvalama, kratkom porukom „ponosu moj“koja skida zvijezde, zagrljajem koji označava pripadnost;

- Biranjem svaki put iznova. Birajmo jedno drugo svaki put za ples i dozvolimo sebi oblake. Zaboravimo na zamjerke i fokusirajmo se na vrline koje su nas zavele na početku i zbog kojih smo se trudili bit bolji, ljepši i duhovitiji. To ne zaboravimo i nakon ulaska u vezu (ili brak) jer svako opuštanje košta. 

- Nastojanjem biti bolji zbog voljene osobe, jer istovremeno i sazrijevamo i obogaćujemo sebe. A biti sretan i usrećiti je bogatstvo ljubavi i općenito života. Ona nas pokreće te smo jedno drugom pokretačka snaga i ruka koja ne da pasti na dno.

- Budjenjem najboljeg jedno u drugom. Podržimo jedno drugo, inspirišimo, budimo najbolji prijatelji prije svega, jer ćemo se tako osjećati bolje, bogatije, plemenitije i snažnije, što će istovremeno biti afrodizijak za partnera, pa će se iznova u nas zaljubljivati. Ukoliko se dogodi stagnacija na jednoj strani, desiće se i na drugoj. Zato je važan balans i istovremeno napredovanje.

- Ljubav obožava cjelinu. Ljubav je investicija. Ljubav je sloboda u kojoj dišete jer ste stekli povjerenje i niste ga izigrali. Fragmenti se isključuju, kalkulisanja nema. 

- Neprestalno davanje čuva ljubav. Sistem smo povezanih posuda, stoga onoliko koliko dajemo, toliko ćemo i dobiti.

Razmislimo, koliko je onda nešto naše i šta da očekujemo? Nakon toga se potrudite sačuvati ljubav, zaplešimo, ponovo i ponovo.
Mr. oec Emina Vukičević

subota, 3. ožujka 2018.

RAZLOZI BIJEGA MUŠKARACA OD JAKIH ŽENA KOJE VOLE

- Iskrena je i direktna - strah od istine koju on ne voli čuti, navikao živjeti u sopstvenoj laži na koju mu prvi put neko otvara oči;
- Svjesna je sebe i zna šta želi-svjestan je on koga ima pored sebe, ali valja je slijediti. Lakše je manipulirati sa xy izgubljenim slučajem;
- Ne boji se intimnosti, intenzivna je i stravstvena-stid i strah od dječačkih snova, radije će se sakriti iza display-a i oprati veš na ruke;
- Ona vidi i zna - CIA mu stvara pritisak, a njena ljubomora ga "satra". Igrice sa drugim ženama "moja" ova-ona prijateljica, prioriteti nad njom,  gase njenu strast. Poštovanje na svakom koraku je njemu "teška obaveza" a ne ljubav pametnog muškarca.
- Čezne za emocionalno zrelim muškarcem i dosljednošću - Bijeg od prvog problema, obećanje-ludo radovanje, uplašenost, je gubljenje njenog dragocjenog vremena koje ona za kukavice nema;
- Na umišljene Don Juane se ježi - tu se završava njegova glumačka karijera, što mu nikako ne odgovara. A scene s njom !?

Mr. oec Emina Vukičević

petak, 2. ožujka 2018.

BAKŠIŠ

Nisam tražila puno od života, ali nisam htjela ni prositi od njega, platila sam troduplo ceh za svaki korak i ostavila bakšiš svaki put, red je. Skupljala sam sve svoje sreće i tuge i mirila ih, učila ih saburati. Kad god se na komade raspem, skupim se i zalijepim nadom.

Upravo sam se zalijepila i spakovala u ormar. Tu sam lutka od porculana sa velikim staklenim očima, u svojoj tišini. Čuće me samo onaj ko me u dušu zna i razgovarat' ćemo satima bez riječi. 

A trebala sam samo jednu ruku da me spusti sa oblaka nakon svih letova, da mi da krila kada padam i ne da na dno, da naslonim glavu i šutim u zlatnoj sredini, u njegovom srcu zbog kojeg bi se svih letova odrekla. Nije mi trebao zaštitnik, trebao mi je samo neko ko će ponosno koračati uz mene.
Za sreću tako malo, za sudbinu previše, možda me ostavljeni bakšiš izvuče...

Mr. oec Emina Vukičević

nedjelja, 4. veljače 2018.

OPROSTI MI, NE ZNAM JA VOLJETI

Oprosti mi, ne znam ja voljeti..
Zaorem u čovjeka do srži i čistim mrlje po njemu da mi blista.
Ne dam svijetu materijala, džaba!
Pa pospremim sve spratove i prašinu koja mu ugled kvari. Pa, dozla je da sam mu desetero djece izrodila, a nisam. Ne dam, on je moj gospodin, valja titulu opravdati, jok!
Pa se popnem na tavan i tjeram vrane, donose nesreću. Ne dam im, on sreću zaslužuje, samo muško pa ne zna otjerati sam, on ih u svojoj "bezpameti" dozove!
Ali kada u podrum siđem, tada prodrmam korijenje i tresnem ga ko' trešnju, da se osvijesti i shvati koga ima.
I shvati on, i poželi da odem, nije navikao biti kralj, džaba!
A ja huda i kraljica i sluškinja, šta ću, ma ko mahnito žensko!

Mr. oec Emina Vukičević

SRODNE DUŠE

Niste željeli kraj, ali su vas zle sile razdvojile, ili vas je možda vaša srodna duša napustila, ostavljajući vas bez ijedne riječi.  No, nije ni važno "ko je kriv kad se nešto desi", osjetili ste rez na vašim dušama – dušama koje su u jednom trenutku bile savršeno usklađene.

I onda ste postali zaokupljeni s vašim životima.

Pronašli ste sreću u svakodnevnim trenucima koji su doveli ljubav u vaša srca, ali bez obzira na to koliko ste bili zauzeti ili koliko ste bili rastreseni, bio je potreban samo trenutak da umirite svoj um i shvatite da još uvijek možete osjetiti svoju srodnu dušu.

Ona se još uvijek zadržavala na zadimljenim rubovima vaše svijesti, s onom primamljivom vezom, koja koliko god bila teška, nikada se nije činila pogrešna ili ste bježali od stvarnosti. To je bio plamen vatre za koji nikada nismo očekivali da će nastaviti gorjeti.

A jednostavno je uvijek bio tamo, gori.

Nije važno gdje ste putovali, koga ste još voljeli ili kome ste dopustili da voli nas – ta srodna duša je i dalje bila tamo.  Njen dodir stvara plamen na našoj koži, njene usne ostavljaju pečat na vašoj duši i uzburka vas.

Vaše duše ostavile su trag jedna na drugoj i nikada nije postojala opcija da se vratite natrag, da se pretvarate kao da ništa od toga nije ni postojalo.

I tako ste se spajali i razdvajali češće od mjesečevih faza, iako jednako blistavo. Stvorili ste ljubav i pobjegli, podijelili ste svoje tajne, a potom se pretvarali kako nije bilo ništa posebno u načinu na koji ste razgovarali. Smijali ste se, a onda ste odlučili sve zaboraviti.

A čak i nakon toliko vremena, sve rane koje još trebaju zacijeliti, još uvijek nisu učinile svoje – niste otkrili svrhu zbog koje je naša srodna duša stigla u naš život, a i zašto je otišla kidajući komade obadvije razdvajajući se.

Iako imate sve razloge zašto ne biste trebali voljeti, vi i dalje volite.

Iznova i iznova.

Bez obzira na iluziju vremena i propasti vlastite ljudskosti, još uvijek ste privučeni vašom srodnom dušom, onom koja se pojavila u vašem životu i promijenila sve.

Možda ćete napokon odustati od pokušaja da se odvojite.

Možda ćete se predati toj povezanosti koju nikada niste bili u stanju definisati i dati joj ime, možda ćete jednostavno samo prihvatiti tu ljubav kao ono što ona jest – poklon i dio naše božanske svrhe.

Jer istina je uvijek samo jedna: bez obzira na to koliko se trudite, vi jednostavno ne možete prekinuti s vašom srodnom dušom.

“Nemoj ništa reći, tu si, duša mi je uznemirena. Nisu nam potrebne riječi da bi razgovarali.  Naše duše i kada su najdalje, jedna su!"

Mr. oec Emina Vukicevic