OPROSTI MI, NE ZNAM JA VOLJETI

Oprosti mi, ne znam ja voljeti..

Zaorem u čovjeka do srži i čistim mrlje po njemu da mi blista.

Ne dam svijetu materijala, džaba!

Pa pospremim sve spratove i prašinu koja mu ugled kvari. Pa, dozla je da sam mu desetero djece izrodila, a nisam. Ne dam, on je moj gospodin, valja titulu opravdati, jok!

Pa se popnem na tavan i tjeram vrane, donose nesreću. Ne dam im, on sreću zaslužuje, samo muško pa ne zna otjerati sam, on ih u svojoj "bezpameti" dozove!

Ali kada u podrum siđem, tada prodrmam korijenje i tresnem ga ko' trešnju, da se osvijesti i shvati koga ima.

I shvati on, i poželi da odem, nije navikao biti kralj, džaba!

A ja huda i kraljica i sluškinja, šta ću, ma ko mahnito žensko!

Mr. oec Emina Vukičević

SRODNE DUŠE

Niste željeli kraj, ali su vas zle sile razdvojile, ili vas je možda vaša srodna duša napustila, ostavljajući vas bez ijedne riječi.  No, nije ni važno "ko je kriv kad se nešto desi", osjetili ste rez na vašim dušama – dušama koje su u jednom trenutku bile savršeno usklađene.

I onda ste postali zaokupljeni s vašim životima.

Pronašli ste sreću u svakodnevnim trenucima koji su doveli ljubav u vaša srca, ali bez obzira na to koliko ste bili zauzeti ili koliko ste bili rastreseni, bio je potreban samo trenutak da umirite svoj um i shvatite da još uvijek možete osjetiti svoju srodnu dušu.

Ona se još uvijek zadržavala na zadimljenim rubovima vaše svijesti, s onom primamljivom vezom, koja koliko god bila teška, nikada se nije činila pogrešna ili ste bježali od stvarnosti. To je bio plamen vatre za koji nikada nismo očekivali da će nastaviti gorjeti.

A jednostavno je uvijek bio tamo, gori.

Nije važno gdje ste putovali, koga ste još voljeli ili kome ste dopustili da voli nas – ta srodna duša je i dalje bila tamo.  Njen dodir stvara plamen na našoj koži, njene usne ostavljaju pečat na vašoj duši i uzburka vas.

Vaše duše ostavile su trag jedna na drugoj i nikada nije postojala opcija da se vratite natrag, da se pretvarate kao da ništa od toga nije ni postojalo.

I tako ste se spajali i razdvajali češće od mjesečevih faza, iako jednako blistavo. Stvorili ste ljubav i pobjegli, podijelili ste svoje tajne, a potom se pretvarali kako nije bilo ništa posebno u načinu na koji ste razgovarali. Smijali ste se, a onda ste odlučili sve zaboraviti.

A čak i nakon toliko vremena, sve rane koje još trebaju zacijeliti, još uvijek nisu učinile svoje – niste otkrili svrhu zbog koje je naša srodna duša stigla u naš život, a i zašto je otišla kidajući komade obadvije razdvajajući se.

Iako imate sve razloge zašto ne biste trebali voljeti, vi i dalje volite.

Iznova i iznova.

Bez obzira na iluziju vremena i propasti vlastite ljudskosti, još uvijek ste privučeni vašom srodnom dušom, onom koja se pojavila u vašem životu i promijenila sve.

Možda ćete napokon odustati od pokušaja da se odvojite.

Možda ćete se predati toj povezanosti koju nikada niste bili u stanju definisati i dati joj ime, možda ćete jednostavno samo prihvatiti tu ljubav kao ono što ona jest – poklon i dio naše božanske svrhe.

Jer istina je uvijek samo jedna: bez obzira na to koliko se trudite, vi jednostavno ne možete prekinuti s vašom srodnom dušom.

“Nemoj ništa reći, tu si, duša mi je uznemirena. Nisu nam potrebne riječi da bi razgovarali.  Naše duše i kada su najdalje, jedna su!"

Mr. oec Emina Vukicevic

OTROV

Kada osjetite da ste zanemareni, prevareni, zasuti ogovaranjima, lažima, stisnite zube i otiđite. Pusti ih da učine to što su naumili. Ne pravdajte se, ne objašnjavajte, jer kome je stalo, istina više neće biti ni bitna, nego ste bitni vi. Pustite ih da pokažu svoje pravo lice i dokle misle ići.  Shvatiće da su vašom tišinom zlo nanijeli samo sebi, odajući svoje pravo lice i da u konačnici nisu bolji ni prema sebi. Oni su te izgubljene duše koje ne znaju ni kuda će, niti kako dalje.

Zar se može birati između vas i "poznatog otrova", neuporedivog s vama? Pa koliko onda te osobe vrijede koje biraju i koje ste izgubili? Isti su otrov kao i oni, samo u različitim bočicama i dozama koje se u ovakvim slučajevima prospu i odaju...ili svi imamo pravo na jednu grešku?

Sve rečeno govori o tim "poznatim otrovima", a ne o vama, jer nemaju ono što vi imate. Stoga ostanite uspravni, svjesni sebe i nikad se zbog takvih ne osjećajte manje vrijednim. Budite sretni što vas nisu uspjli slomiti, što ste drugačiji, pa makar i sami.

Ko želi da živi u vječitom ratu sa sobom i drugima, neka ratuje, vi sebi želite mir i tron ljudskosti koji zaslužujete. Kada se izdignete iznad svega, taj otrov namijenjen vama, ostaje unutar njih, a kako onda pred Boga i sutra vama na oči?

Kada pokušaju da vas otruju, zadržite dostojanstvo, mir, ne istražujte, sve će se samo reći, kada ti isti "poznati otrovi" otruju one koji su im vjerovali. Ko je onda gubitnik?!
Zadržite odvažnost kristalne duše, neupredive sa običnim bočicama mulja.

Ne zaboravite da se lavica za hijenama ne okreće, a lav šuškanja miševa u šumi svojoj ne plaši!

Mr. oec Emina Vukičević