Oprosti mi, ne znam ja voljeti..
Zaorem u čovjeka do srži i čistim mrlje po njemu da mi blista.
Ne dam svijetu materijala, džaba!
Pa pospremim sve spratove i prašinu koja mu ugled kvari. Pa, dozla je da sam mu desetero djece izrodila, a nisam. Ne dam, on je moj gospodin, valja titulu opravdati, jok!
Pa se popnem na tavan i tjeram vrane, donose nesreću. Ne dam im, on sreću zaslužuje, samo muško pa ne zna otjerati sam, on ih u svojoj "bezpameti" dozove!
Ali kada u podrum siđem, tada prodrmam korijenje i tresnem ga ko' trešnju, da se osvijesti i shvati koga ima.
I shvati on, i poželi da odem, nije navikao biti kralj, džaba!
A ja huda i kraljica i sluškinja, šta ću, ma ko mahnito žensko!
Mr. oec Emina Vukičević
Nema komentara:
Objavi komentar