BAKŠIŠ

Nisam tražila puno od života, ali nisam htjela ni prositi od njega, platila sam troduplo ceh za svaki korak i ostavila bakšiš svaki put, red je. Skupljala sam sve svoje sreće i tuge i mirila ih, učila ih saburati. Kad god se na komade raspem, skupim se i zalijepim nadom.

Upravo sam se zalijepila i spakovala u ormar. Tu sam lutka od porculana sa velikim staklenim očima, u svojoj tišini. Čuće me samo onaj ko me u dušu zna i razgovarat' ćemo satima bez riječi. 

A trebala sam samo jednu ruku da me spusti sa oblaka nakon svih letova, da mi da krila kada padam i ne da na dno, da naslonim glavu i šutim u zlatnoj sredini, u njegovom srcu zbog kojeg bi se svih letova odrekla. Nije mi trebao zaštitnik, trebao mi je samo neko ko će ponosno koračati uz mene.
Za sreću tako malo, za sudbinu previše, možda me ostavljeni bakšiš izvuče...

Mr. oec Emina Vukičević