utorak, 16. siječnja 2018.

I PAD JE LET

Tugo moja,
sjećaš li se kako si se za sreću borila,
voljela i napokon sretna bila
nisi ga dala,
a onda te opet stiže izdaja, e tugo moja.

Suzo moja,
sjećaš li se kako si u osmijehu nestajala,
nisi se dala pasti,
pobjeđivali su ženski inati
ponosno učila padati
i u oči suzama gledati.
Opet padaš,
ali sad u zid tišine zagledana,
sama, zaboravljena, e suzo moja.

Samoćo moja,
sjećaš li se kako si puna bila,
strasti i požude,
nježnosti i razgovora,
sad strepiš od buđenja, e samoćo moja.

Čežnjo moja,
sjećaš li se kako si mi žurila,
grlila i nisi željela odlaziti,
sad si u kofer spakovana,
ko' tuč teška, e čežnjo moja.

Željo moja,
kako si me samo željela,
ne reci da si i ti od mene odustala,
najveća si sila, e željo moja.

Svi ste me izdali,
sehare moje tugom, suzama ,
samoćom i čežnjom napunili,
ali želja za životom je ta koja nije odustala,
i svaki pad je let,

a ja sam letjeti još jača davno naučila!

Mr. oec Emina Vukičević

Nema komentara:

Objavi komentar