Tugo
moja,
sjećaš
li se kako
si se za sreću borila,
voljela
i napokon sretna bila
nisi
ga dala,
a
onda te opet stiže izdaja, e tugo moja.
Suzo
moja,
sjećaš
li se kako si u osmijehu nestajala,
nisi
se dala pasti,
pobjeđivali
su ženski inati
ponosno
učila padati
i
u oči suzama gledati.
Opet
padaš,
ali
sad u zid tišine zagledana,
sama,
zaboravljena, e suzo moja.
Samoćo
moja,
sjećaš
li se kako si puna bila,
strasti
i požude,
nježnosti
i razgovora,
sad
strepiš od buđenja, e samoćo moja.
Čežnjo
moja,
sjećaš
li se kako si mi žurila,
grlila
i nisi željela odlaziti,
sad
si u kofer spakovana,
ko'
tuč teška, e čežnjo moja.
Željo
moja,
kako
si me samo željela,
ne
reci da si i ti od mene odustala,
najveća
si sila, e željo moja.
Svi
ste me izdali,
sehare
moje tugom, suzama ,
samoćom
i čežnjom napunili,
ali
želja za životom je ta koja nije odustala,
i svaki
pad je let,
a
ja sam letjeti još jača davno naučila!
Mr. oec Emina Vukičević
Nema komentara:
Objavi komentar